Procjene UNICEF-a iz 2006. godine govore da oko 6,5 posto djece u Bosni i Hercegovini ima neki oblik invaliditeta. Ipak, od ukupnog broja polaznika u vrtićima i osnovnim školama, tek je 1 posto djece sa invaliditetom, što znači da tek svako šesto dijete sa invaliditetom dobije priliku da sa svojim vršnjacima ide u vrtić ili u redovnu osnovnu školu.
Aleksandra Ivanković
U fokusu ovog komentara jeste pitanje inkluzije djece sa invaliditetom u obrazovne ustanove u Bosni i Hercegovini. U aktuelnom sistemu, obrazovanje za djecu sa invaliditetom odvija se uglavnom kroz sistematsku segregaciju, što za posljedicu ima sužavanje profesionalnih izbora i, mnogo bitnije, društvenu segregaciju i stigmatizaciju osoba sa invaliditetom. U komentaru se ističe posebna uloga roditelja u procesu promjene razumijevanja invaliditeta, ali i primat interesa djeteta, što, u kontekstu obrazovanja, mora da znači i garanciju da će lica sa invaliditetom imati inkluzivni sistem obrazovanja na svim nivoima, kao i cjeloživotno obrazovanje. Na koncu, zaključuje se da puna integracija osoba sa invaliditetom zahtijeva promjenu društva u kojem živimo, a ne onih kojima to društvo onemogućava život pod jednakim uslovima.
Komentar je objavljen u okviru projekta Jednakost za sve: Koalicija organizacija civilnog društva protiv diskriminacije, koji u partnerstvu implementiraju Mediacentar Sarajevo, Analitika – Centar za društvena istraživanja, Prava za sve i Vaša prava BiH. Projekat finansiraju USAID i Fond otvoreno društvo BiH.
Ova publikacija je objavljena uz podršku američkog naroda preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Autori ove publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njoj izneseni ne odražavaju stavove USAID-a ili Vlade Sjedinjenih Američkih Država.
